Moj internet dnevnik
Unreliable
Anketa
Što dečki žele čuti u prvom sms-u prilikom dopisivanja?




Anketa
Koliko ljudi mogu normalno podnijeti glupu Logiku i Aždaju?



Brojač posjeta
4619
Blog
petak, svibanj 30, 2008
Halo ekipaaaaaaaa  
Da evo i mene nazad. Da sad počnem zbrijavat kak sam bila u kazni i da mi je oduzet bio i zrak naš svagdašnji kojeg moramo disati, možda da mi je net krepao zato što su T-comovci nekaj zdrmali ili da uz sve te moje obveze (HALOOOOO, JA NEMAM OBVEZA ) jednostavno nisam našla vremena da sjednem na krevet i napišem par redaka..., NEĆE IĆI NE, NEĆE IĆI NE (LOLČINAAAA teške kategorije )
Jednostavno nisam znala šta da pišem. Neću da moj blog bude još samo jedan u nizu onih sjeb, sjeb blogova koji govore o mojem tak teškom školskom životu (gamad jedna od profesora, pa kak mi se samo usude dat šuber kad ne učim, DE REČI NEKOJ NA TE?!?!), ili o tome kak me Domagoj i Ivor gledaju, Krešo mi namiguje, Hans mi šalje ogavne sladunjave poruke, a Marin mi se zapravo sviđa... Da ne pričam o tome kak se drpam svaku subotu s drugim....  loooooooool, ma prošla me ta faza... Zapravo, ja sam jako sretna plavuša u zadnje vrijeme  Nakon toliko tih muških koji su proletjeli kroz moje lude subote i praznu glavicu, naletjela sam na jednog plavog macana i eto, potpala čarima jednog (za čudo, ali živa istina) pametnog nogometaša (da hani, to na tebe mislim  )... Jedino šta me buni jest manjak inspiracije koji je prisutan već dosta dugo
I da, sad ću stati na pola i ne, neću pisati dalje... Zašto? Zato  što.... 
PTICE PUTUJU LJUDI TUGUJU, JUTRA PROLAZE, TVOJE PORUKE NE DOLAZE... PTICE PUTUJU, LJUDI TUGUJU, A JA KAO DA TI ČUJEM GLAS, I UVIJEK MISLIM NA NAS....
 Ljubim vas sve i puno volim i hvala što ste redovito dolazili i zaustavljali me na ulici/hodnicima/u kafićima za novi post,

                                                Mellanyja  
unreliable @ 22:24 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 23, 2008
Ej ljudi moji, želim vam svima SRETAN USKRS. Postić bude mali, kratki i slatki kao i jedan mali slatki dečko zbog kojeg sam si ja mala i slatka....  ovo zvuči mali ljigsi, ali....  vassssss seee...


                                                                           LANICA, XXX
unreliable @ 19:13 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 12, 2008
KOMENTARI: Nema ih, izvan svih pogledi očekivanja, ravno mi je sve pa čak i da na Dinaru naletim. Osjećaj tuposti i bezosjećajnost zapravo, to me prati. Razočarana, ma nisam. Znala sam da će biti tako, pa sam uživala dok sam mogla
PRILAGODBA: Ne, nemam se čemu ni na što prilagođavati. U današnje vrijeme ovo je normalna pojava, jer ništa me više ni ne može iznenaditi. Jedina vrsta šoka koju bi mogla doživjeti je da otkrijem da sam trudna  (lolčina teške kategorije) ili da netko dođe na bolesnu ideju da me zaprosi....to bi me štovie UŽASNULOOOOOO!!!!!!!
TRAŽENJE IZLAZA: Ne da mi se, Moja pasivnost mi baš odgovara... Lagane pjesmice i vraćanje filmova iz prošlosti (čovječe kad si zavrtim jedan takav filmek, imam osjećaj ko da sam staraaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa i da mi je ovo 13 život o kojem razmišljam....  urikverzzzz) prava su mi opsesija zadnjih dana.
SOCIJALIZACIJA: Totalno sam se desocijalizirala. Sama sa sobom i svojim alter egom se najbolje slažem. Ispočetka mi je faljelo moje društvo, no sad sam se već navikla da je činjenica jedna i jedina, uvijek ću biti sama....
SVIJET JE LOPTA ŠARENA: Je (prva rečenica koja počinje jednom pozitivnom riječju ) oduvijek, i zauvijek će i ostati. To zauvijek smatram vremensko razdoblje mog boravka na njemu  lolček, šalam se. Na ovom svijetu je dovoljno učiniti neku malu sitnicu kako bi usrećili nekoga, jer to je znak da brinete o nekome, za razliku od naše današnjice u kojoj svi gledaju kako sjeb.... čovjeka do sebe i poboljšati svoj uspjeh. 

                Može li ovaj svijet onačno odvesti u zaborav svu mržnju, netrpeljivost, sve glupe svađe i odvratne ratove, sve masakre, svu zavist i nepoželjne misli. Konačno stvoriti svijet siguran za buduće naraštaje gdje bi svi bili bezbrižni i pustili s vremena na vrijeme mozak da pase travnjacima i ludim livadicama s punim busenima trave u ustima..... NE!
                Nećemo to nikad doživjeti, jer to ne postoji od pamtivijeka. Jedina nada u bolje sutra je da mi probamo biti pojedini borci, pa možda jedan od nas i uspije promijeniti ovaj svijet, citiram misssssssice: ...TO BE A BETTER PLACE 4 OUR CHILDREN..... so help us God...

                                                                                           Lana, OXOXOXOXOX
unreliable @ 22:40 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 2, 2008

 Isuse Bože, samoća... Što je to? Zašto dolazi? Zašto je uvijek obavijena velom tajni i tuge? Ili je ona možda oduvijek tu.... čući u svakom od nas i potiče nas na duboko bezgranično i nadasve bespotrebno razmišljanje. Volimo li je? Ili se samo tješimo da je volimo kako nebi ispali jadni i sami? Dali je ljude strah samoće, ili ih je strah da će se jednog dana probuditi u praznoj maloj skućenoj sobici, bez nečijeg toplog pogleda i nježne ruke da ih pozdravi za dobro jutro? Boje li se samotne prostorije ispunjene zrakama slabašnog sunca koje dopire kroz rolete i samotne šalice tople kave na rubu malog stolića ili su pre gramzivi ujutro podijeliti početak novog i predivnog dana s nekom drugom osobom, kojoj je stalo...ali do čega? Do nas? Do te samotne šalice ili prefinog mirisa kave koja se uvukla u sve kutke prostorijice. Muči me pitanje samoće... Zašto ona postoji, kad znamo da je bar jednoj od milijardi osoba na ovom svijetu stalo do nas, ako i nije stalo, da nas barem trebaju trebaju. Zašto samoću shvaćat tužnom i besmislenom, kad nam može donijeti savršenu karijeru, unosan posao, predobar stan, hrpu novaca. Može nam donijeti i fiktivnu ljubav! Ali zašto mi odbijamo i tu vrstu ljubavi? Zašto uopće koristimo riječ ljubav, ako je već ne znamo primjeniti u vlastitom životu, na nekom vlastitom iskustvu. Učiniti nekog sretnim ne znači samo kupiti mu nešto, odvesti ga u kino. To znači pokloniti nekome najljepši osmjeh, potapšat ga po ramenu, poljubit u obraz ili nestašno razbarušit kosu! Zašto sve što posjedujemo, zašto sve pretvaramo u materijalno dobro? Zašto se bojimo izražavati, zašto bivamo povrijeđeni... o Bože, zašto si nam dao takav bistar razum, kad ga ne znamo ispravno upotrijebiti. Dao si nam put, i postavio smjerokaze. Otišli smo krivim smjerom. Dao si nam obitelj i prijatelje, otvorio vrata sreće. Izabrali smo poznanike i otvorili vrata samoći. Pa dao si nam mogućnost da ljubim, volimo, da se uzajamno poštivamo i cjenimo,a mi... Mi smo to zatomili dimom nepravde načinjene na naš račun. I gdje u ijeloj toj priči dolazimo mi na red? Žalosno je vidjeti to, ali ne htjeti priznati. Naš red ne postoji, niti će ikad postojati, nastavimo li zanemarivat tuđe potrebe i tuđe želje. Postati čovjekom ne znači prerezati pupčanu vrpcu i doći na svijet. Postati čovjekom znači disati svjež zrak, uživati u ljepotama naše majke prirode, uživati u drugim ljudima i priznavati ih kao sebi ravne. Postati čovjek znači voljet i praštati, davati i gubiti, ali zauvijek ostati vjeran Njemu! Nejasno nam pišem i inspiracju tražim u drugim ljudima, a sebe kao vlastitu inspiraciju stavljam na zadnje mjesto, a zašto? Što još trebam napraviti da budem dovoljno dobra sebi? Mnogo toga... Ispraviti greške i biti vođena ljubavlju, za sve ljude? Oprostiti navodnom neprijatelju i dati da me gazi i dalje. Biti strpljiva i zahvalna što imam svoje pravo, što se imam kome obratiti kad mi je teško i što mogu bez straha na kraju dana otiči spavati, ne pitajući se da li ću sutra imati mirno jutro i probuditi se kao i svi moji vršnajci. Imati samoću i znati je koristiti zači, zaobiči prepreke ne hodajući po leševima i ne tražeći spas grčevitom bitkom. Nego biti sretan što na ovom svijetu postoji Onaj čije ćeš ime reći s poštovanjem i ljubavlju, bez straha da će te zaboraviti u ijednom trenutku tvog života, držeći te čvrsto za rame i vodeći te kroz ovaj svijet....

Ovo što mi se događa ne znam na koji način da podijelim s vama, zato vam dajem jedan ulomak koji će govoriti u moje ime, jer sam smotana ali i umorna. Svi na sve načine crpe tu energiju iz mene, malo sam pre opterećena svime, al zato je tu on, da mi ulije novu nadu, da me nasmije i utješi. Nemojte mi curke mislit da vi to ne radite dobro, naprotiv, previše vas volim zbog toga!!! ...ali on to na neki srugi način i drugim pristupom ispoljava...hmmm... osjećaje, utjehu, ma NEŠTO-NEŠTO ....

                                          JORS TRULI, ANAL

unreliable @ 21:05 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, veljača 22, 2008
Najgluplja rečenica na svijetu za ovu mladu i nadobudnu plavušu može započeti samo dvijema riječima: NA KRAJU... Haloooooo  ma na kakvom kraju? Što je to kraj? Čemu služi? Beskrajnost, to je riječ kojima se radujem. Gdj vidim svoj kraj, pa dragi moji, ja ga uopće ne vidim! Nijedan kraj ne završava tako dobro kao jedan početak, zato ću ustrajati napisati par čvrstih argumenata, koji opovrgavaju ikakvo postojanje "KRAJA" kao riječi koja bi značila svršetak nečega...
     1. Zašto razmišljati o kraju, kad je sasvim dovoljno prisjetiti se načina na koji me je u početku pogledao, poljubio i oborio s nogu svojim osmjehom....
     2. Zašto za svaki film mora u odjavnoj špici pisati "The End" kad smo svjesni da će naši dragi režiseri i ostali biseri napraviti još barem jedan nastavak...
     3. Zašto misli o smrti kao zadnjoj krajnosti, kad znamo i sami da nas nakon smrti čeka nešto predivno i nezapislivo...
     4. Zašto smatrati maturu krajem školovanja i jednom koraku bliže odgovornosti, kad ćemo cijeli život učiti nešto novo, a odgovornost smo stekli već pri prvom samostalnom prelasku preko ceste...
     5. Zašto raditi tužnjake od svakog rastanka, pa dans postoje mobiteli, internet, telefon, ... i milion drugih načina da se ponovo čujemo...

Zašto sam sretna? Jer svaki novi dan za mene znači nova lekcija, bila ona životna, ona od mučitalja u školi ili ona iz mamine i bakine kuhinje... Za sreću je potrebno tako malo, a mi je samo trebamo znati pravilno iskoristiti....

Ovu pjesmu posvećujem jednom dečku, koji je u zadnje vrijeme moja velika inspiracija i nadahnuće, na tome sam mu neizmjerno zahvalna. Znam da ćeš se pronači u ovim malim slovima na mom blogaću, kissy

BLUE
        U MAKE ME WANNA-
You know you make me wanna.
You know you make me wanna.

To start it off I know you know me
To come to think of it, it was only last week.
That I had a dream about us, oh.
That’s why I am here, I’m writing this song.
To tell the truth you know I have been hurting all along,
Someway let me know, you want me girl.

Everytime you see me what do you see?
I feel like I’m a poor man and you’re the queen.
Oh baby, you’re the only thing that I really need.
Baby that’s why…

You make me wanna call you in the middle of the night.
You make me wanna hold you till the morning light.
You make me wanna love, you make me wanna fall.
You make me wanna surrender my soul.
I know this is a feeling that I just can’t fight.
You’re the first and last thing on my mind.
You make me wanna love, you make me wanna fall.
You make me wanna surrender my soul.

Well I know that these feelings won’t end no, no.
They’ll just get stronger if I see you again.
Baby I’m tired of being friends.
I wanna know if you feel the same
And could you tell me do you feel my pain?
Don’t leave me in doubt.

Everytime you see me what do you see?
I feel like I’m a poor man and you’re the queen.
Oh baby, you’re the only thing that I really need.
And baby that’s why…

You make me wanna call you in the middle of the night.
You make me wanna hold you till the morning light.
You make me wanna love, you make me wanna fall.
You make me wanna surrender my soul.
I know this is a feeling that I just can’t fight.
You’re the first and last thing on my mind.
You make me wanna love, you make me wanna fall.
You make me wanna surrender my soul.

I’ll take you home real quick
And sit you down on the couch
Pour some Dom Perignon and hit the lights out.
Baby we can make sweet love.
Then we’ll take it nice and slow.
I'm gonna touch you like you’ve never know before
We’re gonna make love all night.

You make me wanna call you in the middle of the night.
You make me wanna hold you till the morning light.
You make me wanna love, you make me wanna fall.
You make me wanna surrender my soul.
I know this is a feeling that I just can’t fight.
You’re the first and last thing on my mind.
You make me wanna love, you make me wanna fall.
You make me wanna surrender my soul. 


Drage i dragi moji, budite mi lijepi, dobri i pametni, kao što ste i do sad bili... učite puno, znam da vam se neda, ali zaista će vam jednom to koristiti (ako ništ, da se ne zbrukaš pred svojim klincem/klinkom kad će te nešto pitati ) puno vas ljubim i volim,

                                            XOXOXOX, Lanica


unreliable @ 01:50 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 17, 2008
Pa naravno, zašto ne? Zašto bi se meni jednom posrećilo, nema šanse... I kad se fakat nadaš, kad sagradiš novu nadu, u ljubav, u bolje sutra, vratiš povjerenje u čovjeka i spreman si se otvoriti nekome ko ti je zaveo dušu, ponovni pad... Izvlačiš iz toga samo najljepše detalje, tješiš se, NIJE TAKAV, NE ON; iskustvo bacaš u zaborav, a bol... Nju osjećaš, ali je ne želiš pokazati... Sramiš se ponovnog poraza, a priznati nećeš ni sama sebi... Osjećaš se nedovoljno dobra, prosječna, tužna... Kratak je tijek sreće, zbog tanke linije između nje i boli. Zar toliko griješim, zar sam tako lakovjerna? Ili samo ne želim izgubiti vjeru u čovjeka, ne želim izgubiti vjeru u njega, ali klizi ti iz ruku... kao pijesak... nemoć te razdire i stvara velik isprazan prostor u kojeg dolaze samo loše misli... TUGA, BOL, ČEŽNJA, NEMOĆ, zašto su opet tu... A tako malo mi je trebalo i uspjela sam zaboraviti, da sad opet, po ne znam koji put, opet sam pala na dno, opet su mi suze najbolje prijateljice i moja soba- jedino utočište... Skrivati tolike stvari, tolike ispade, ružne i sretne trenutke, pa zar ti to treba... Zar mi treba netko, ne mogu više!!!!! Mrzim sebe što sam takva, i ništa više... Ne znam mrziti ni prezirati, ne znam kako to treba izgledati, ali jedno znam... da ne znam... ne znam se zauzeti za sebe, ili ni to možda ne želim? Priznati poraz, evo jesam, priznajem... Pred vama, po prvi put, priznajem... Kako zna gušiti ova praznina, bujica riječi teče i odnosi zadnje misli, osjećaje... i opet- praznina... Trebam li se zapitati, zašto? Trebam li dati koji razlog više? Koji povod više da me netko iskoristi? Trebam li više uopće tražiti snagu za sve.. kada znam da nisi (i nikad nećeš biti) tu...

Je, tekst je sebičan, egocentričan, zvuči umišljeno i nisam imala feeling da će biti takav, ne tražim sažaljenje to je najgore što možete pružiti čovjeku... ne tražim ništa, ni podršku, ni lijepe riječi, ni utjehu... Tražila sam samo par redaka za sebe, da mi bude lakše... dal' je uspjelo, na pola je, dal' još boli? Boli gore nego prije....


I nešto malo, za kraj...

*DLANOVI TI SE ZNOJE,
SRCE UBRZANO LUPA,
A GLAS TI ZASTAJE U GRLU?
To nije ljubav, to je zaljubljivanje.

*NE MOŽEŠ SKINUTI POGLED
ILI RUKE S NJEGA?
To nije ljubav, to je požuda.

*PONOSNA SI NA NJEGA
I ŽELIŠ GA SVIMA PREDSTAVITI?
To nije ljubav, to je sreća.

*ŽELIŠ GA, JER ŽELIŠ
DA JE ON PORED TEBE?
To nije ljubav, to je usamljenost.

*S NJIM SI JER ON TO ŽELI?
To nije ljubav, to je sažaljenje.

*S NJIM SI JER TE LJUBI
I DRŽI ZA RUKU?
To nije ljubav, to je nesigurnost.

*SRCE TI POSKOČI ČIM GA VIDIŠ?
To nije ljubav, to je strast.

*OPRAŠTAŠ MU GREŠKE JER
SE BRINEŠ ZA NJEGA?
To nije ljubav, to je prijateljstvo.

*SVAKI DAN MU GOVRIŠ DA JE ON
JEDINA STVAR NA KOJU MISLIŠ?
To nije ljubav, to je laž.

*ODREKLA BI SE NAJDRAŽIH STVARI
RADI NJEGA?
To nije ljubav, to je velikodušnost.

*Srce te boli i sve se u tebi lomi kada je on tužan?
DA, TO JE LJUBAV!

*Privlače te drugi, ali ipak ostaješ s njim bez trunke kajanja?
DA, TO JE LJUBAV!

*Prihvačaš njegove mane jer su i one dio njega?
DA, TO JE LJUBAV!

*S njim si zbog te neshvatljive mješavine boli, sreće i uživanja?
DA, TO JE LJUBAV!

*Dala bi život za njega?
DA... TO JE LJUBAV


 


                                                      xoxoxo, Lana

unreliable @ 12:42 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 31, 2008
     Like ddddddddddddddddd...  Zakaj ja? Ne, bolje pitanje, zakaj UVIJEK ja?  Mislim ok, birnu se, dobro... al zakaj me dave usput kad se brinu? To mi se nikako ne slaže... Ima dvoje poludjelih preranoodraslih teenagera u kući, koji mi doslovce sviraju violinu po mojim neuronima u mozgu (najviše što mrzim je ono glupo zavijanje violine i protezanje gudala po onim glupim žicama, da upotpunim prizor, neki luđak ili pomakhnitana luđakinja koji se BTW frču ko kreteni iza te glupe hrpe drveta)... Prvo sam bila samo GLUPA ok, tu sam fazu lako podnijela i prebrodila... Onda sam bila NEODGOVORNA, uuuuuuuu,  big deal, svi moji su po prirodi full neodgovorni,ali HEY, ja sam kraljica NEODGOVORNOSTI! i tu sam tugu (lolčina teške kategorije ) utopila u subotnjem izlasku ispunjenom tonom cuge i preslatkih dečkiju (JEBOTE, OD KUD SE SAMO ČUPAJU TI NOVI LIKOVI U GRADU?! NIJE DA SE ŽALIM... ) te naravno, u velikom društvu svih koje znam   (naravno, osim ekipice faraonki iz razreda, lol) i naravno, moje Tihyce, Nate i Emice, Sanjice, i dečkofa iz razreda...da nebi duljila, LUHUHUHUUUUUUUDNICA....E, i onda sam došla doma oko pol 4..lloooool....  moji su naravno pilili drva, unatoč glupim vratima koja škripe ko' da su iz 16. stoljeća... Onda je moj inspektor Clusoe (stara ) prišila svim onim čarobnim uvredama još jedan epitet...pogađate? nema šanse, to samo ultra cool današnji starci mogu reć svojoj djeci... ajd neću sad baš o pojedinostima... mislim, bih vjerovatno da me to nekaj PERE...ali iskreno, nju ne doživljavam kao autoritet u tim područjima, jer sranja koja ona još uvijek radi, kažem vam, I'm soooo over it!! Mislim halo... SEX, ŠEVA ...kak hoćete... PA KAJ?! Mislim ono, svi to rade, svi to rade svugdje, svi to rade redovito svugdje, svi to rade redovito svugdje a da ih niko poslje ne maltretira, svi osim.... pogađajte.... LOL....  iskreno nit me ne privlači netko, nit imam dečka, nit mi treba, ali onak, daj mi DISATIIIIIII...  Nebi mi bilo krivo da TO radim redovito, pa da me jebe u mozak glupim, nadasve NEUGODNIM i nepotpunim razgovorom (ONAK ŽENO, ODI NA INTERNET PA SE INGFORMIRAJ MALO VIŠE USVEZI SVEGA TOGA, A NE OVAK, SRAMOTIT SEBE, MENE I SVOJU INTELIGENCIJU), da ne pričam sad...kolko sam fakat uspjela skužit da je  jadnica ostala zatočena u 19. stoljeću,  mislim ono, (KAK BI SE INAČE MOJA SESTRA RODILA DA STARI I STARA NISU ZAJEBALI STVAR...? SHIT HAPPENS... LOLČINA ) danas postoje kondomi, pilule..... I onak, komaaaaaaaa, iliti KATA JEBENA STROFA... 
     Zakaj pišem ko neka nabrijana razbijačka štemerica...iskreno...došlo mi...  Ova moja strana je katkad (u gotovo 98,9% slučajeva, lolček) totalno odbojna u svim pogledima , bio to govor (brija, špreha kak vam paše), emocije (heh, a negatovne, kaj da velim da mi cvatu ruže i lete leptiri, kad mi zapravo cvate bršljan i okolo lete crne vrane), raspoloženje (o Bože, radije se makni od mene ak me planiraš podjebavat il nekaj slično)...Jedino na što se nemogu požalit je stil oblačenja, točnije moj OUTLOOK  (stare poderane trapke ili one militar hlače, par slojeva razdrljenih i po mogućnosti nespeglanih majica, tenke ili Marte - OVISI PO POTREBI , divljačka frizura , zacrnjene oči, sužene, prodorne, i malo podivljali pokreti, heh)...Kad si stanem pred ogledalo, 'zgledam si zakon, puna samopouzdanja i totalno okrutna, jel to dobro?  Prije nikako, danas- JE!! Razlog tome je što sam uspjela naučit kontrolirat svoje napuhe i ispade pred ljudima, koji, pa.... ajmo reči još uvijek dođu do mene, uštipnu me za obraz i kažu AJME KAK JE SLATKA, MALA BUNTOVNICA, I KAK JE SAMO NARASLAAAAA!!!!!! (Ma ajde pusti rista veseli se, i Lana,... makni tu odvratnu sliku sebe kako stojiš nad njim/njom s komadom njegovog/njenog vrata u ustima dok krv šprica na sve strane, lolček, samo pomisao... zapravo bi bilo bezazleno jednostavno ga onesvjestit flašom i gurnut s litice, ali neeeee, kad tad će shvatiti koliko je uistinu jadan/na i sam će napravit neko sranje sa sobom lol) zvuči strašno, da, ali to je samo prolazna faza, zbilja...  Do subote će nadam se, nestati, kao i pomisli na neke sasvim nepotrebne, nepoželjne i recimo razočaravajuće osbe...pogađate? Ako ne, dobro, lol, i ja malo kasnije kopčam, ipak sam i ja plava .... (Jelena, tj. Tina, HVALA TI NA PREJEBENIM PRAMENOVIMA, FAKAT SU...ONO NE...KUŠ ME, NE?!) Trganci su dogovoreni za subotu sa svim meni važnim osobama (Nata, Ema i Tihy, lolčina), pakt o tome da će me morat doslovce vuć doma je podnesen, novce za žurku smo prokriučarile moja draga babica i ja (ruknula je jenog Radića ispod otirača vožačevog sica (ma luda je moja baba btw ja to njoj velim baba od milja, baš mi je PREsmiješna), obleka bude jednostavna (moje mrkvaste trapke, bordo 'šulja s maaaaaaaalim dekolteom, smeđe cipelice s malom peticom...iiiili one s visokomm..., ma kajgod, bum se ubila u njima!!!! I FAJNL TAČ, svoj savršenu crvenu olovku ZA USNE.... da otjera sve muške osobe od mene- navodno ih to pali, ali istodobno i tjera jer neće imat na sebi sve crveno, hehe, budale, a ne znaju da boja ostaje na usnama ali se nakon par minuta ne preslikava više. LOLČINA TEŠKE KATEGORIJE), a mjesta uobičajena (do jedan bumo u Planetu, pa pemo do DT-a ili Latina poslje).... za kraj, ostavljam vam samo ovo:
 
 
FALL OUT BOYS
             TNKS FR TH MMRS
I'm gonna make it bend and break
(It sent you to me without wait)
Say a prayer but let the good times roll
In case god doesn't show
(Let the good times roll
Let the good times roll)

And I want these words to make things right
But it's for wrongs that make the words come to life
Who does he think he is?
If that's the worst you got, better put your fingers back to the keys

One night and one more time
Thanks for the memories
Even though they weren't so great
He tastes like you
Only sweeter
One night and yeah, one more time
Thanks for the memories
Thanks for the memories
See, he tastes like you
Only sweeter

Been looking forward to the future
But my eyesight is going back
In these crystal balls
It's always cloudy
Except For... when you look into the past
One night stand
(One night stand)

One night and one more time
Thanks for the memories
Even though they weren't so great
He tastes like you
Only sweeter
One night and yeah, one more time
Thanks for the memories
Thanks for the memories
See, he tastes like you
Only sweeter

They say
"I only think in the form of crunching numbers
In hotel rooms
Collecting patient lovers"
Get me out of my mind
Get you out of those clothes
I'm a letter away
From getting you into the mood
Whoa

One night and one more time
Thanks for the memories
Even though they weren't so great
He tastes like you
Only sweeter
One night and yeah, one more time
Thanks for the memories
Thanks for the memories
See, he tastes like you
Only sweeter
 
     Mislim ja na vas, sve vas huggggggggggam i ljubim,
 Vaša Lanicaaaaaaaaaaaaa  kuzenkaaaaaaa
unreliable @ 17:54 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
TagList
Index.hr
Nema zapisa.